Suodnos digitalnog i efemernog u okviru arhiviranja prolaznog
DOI:
https://doi.org/10.65265/124s2m56Ključne riječi:
Digitalna umjetnost, efemerna umjetnost, digitalni arhiv u umjetnosti, Kata Mijatović, George LegradySažetak
Tehničke inovacije utjecale su na razvoj digitalnih medija i digitalne umjetničke produkcije, a suvremena tendencija digitalnog arhiviranja materijala, u namjeri njihovog očuvanja i istrgnuća od zaborava, u konfrontaciji je s aspektom prolaznosti i efemernog u umjetnosti. Rad istražuje naizgled nespojive aspekte efemernosti u djelima digitalne umjetnosti. Na početku se daje teorijski okvir, definiraju se ključni pojmovi te se efemernost u digitalnoj umjetnosti istražuje na studijama slučaja realiziranim u formi digitalnih arhiva u umjetnosti – na primjeru djela Arhiv snova hrvatske umjetnice Kate Mijatović i Džepovi puni uspomena mađarskog umjetnika Georgea Legradyja. U oba slučaja riječ je o djelima digitalne umjetnosti s intencijom digitalnog arhiviranja sadržaja efemernog karaktera, mahom preuzetih iz područja nesvjesnog, neopipljivog, ali iz okruženja životne stvarnosti. U navedenim je djelima publika kreator efemernog materijala iz kojeg se djelo digitalne umjetnosti razvija.
Efemernost se u navedenim primjerima afirmira u kontekstu procesualnog karaktera digitalne umjetnosti, djelima nastalim u relacijskom odnosu s publikom, postupcima remedijacije djela te naročito u samom činu arhiviranja sadržaja nematerijalnog karaktera ljudskog nesvjesnog i memorijskog.
Reference
Arhiv, (n. d.). U Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Preuzeto 13. 3. 2025. s https://www.enciklopedija.hr/clanak/arhiv
Bourriaud, N. (2013). Relacijska estetika. Postprodukcija – kultura kao scenarij: kako umjetnost reprogramira suvremeni svijet. Muzej suvremene umjetnosti.
Mijatović, K. (n. d.). Dream Archive. [Web projekt]. Preuzeto 10. 3. 2025. s https://arhivsnova.hr/archive--sort-asc
Efemeran, (n. d.). U Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Preuzeto 27. 2. 2025. s https://www.enciklopedija.hr/clanak/efemeran
Elezović, N. (2019). Koncept i reprezentacija nevidljivog u umjetnosti 20. stoljeća (Neki primjeri). U Lah, N., Šuvaković, M., Miščević, N. (ur.), Lik slike / Imaging the image, Zbornik radova s područja povijesti i teorije vizualnih umjetnosti (Teorijski dijalozi 2009. – 2019.), (str. 111–127). Filozofski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci.
Groys, B. (2006). Učiniti stvari vidljivima. Strategije suvremene umjetnosti. Muzej suvremene umjetnosti.
Kaminska, A. (2009). Locating the ephemeral: capturing the fleeting moment in digital arts. International Journal of Arts and Technology, vol. 2, br. 1/2, str. 40–50. DOI: https://doi.org/10.1504/IJART.2009.024056
Lah, N. (2023). Prilog raspravi o remedijaciji (vizualnih) medija. Književna smotra: Časopis za svjetsku književnost, vol. 55, br. 207(1), str. 54–65.
Legrady, G., Honkela, T. (2002). Pockets Full of Memories: an interactive museum installation. Visual Communication 1(2), str. 163–169. https://doi.org/10.1177/147035720200100202 DOI: https://doi.org/10.1177/147035720200100202
Manovich, L. (2001). The Language of New Media. MIT Press. DOI: https://doi.org/10.22230/cjc.2002v27n1a1280
Paul, C. (2008). Digital Art. Thames & Hudson Ltd.
Paul, C. (2007). The Myth of Immateriality: Presenting and Perserving New Media. U O. Grau (ur.), (str. 251–274). Media Art Histories. MIT Press. DOI: https://doi.org/10.7551/mitpress/4530.003.0017
Pockets Full of Memories. (2001). The Media Arts and Technology. Preuzeto 16. 3. 2025. s https://www.mat.ucsb.edu/g.legrady/glWeb/Projects/pfom/Pfom.html
Sablić, V. (2002). Efemerna prolazna urbana umjetnost. [Diplomski rad. Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci] https://repository.ffri.uniri.hr/object/ffri:3172
Šuvaković, M. (2005). Pojmovnik suvremene umjetnosti. Horetzky, Vlees & Beton.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autorska prava (c) 2025 Valentina Sablić

Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
Svi objavljeni radovi distribuirani su pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0).