Mihael Giba i EdwardPaul Quist: digitalni demijurg – sjaj i bijedatehnokracije

Sažetak

U razmaku od, otprilike, pola godine dvojica su se umjetnika u galeriji DkC “Lamparna“, u Labinu, predstavili samostalnim izložbama koje se, svaka iz svog rakursa, bave tematikom utjecaja tehnologije na ljudsko društvo te socio-političke i, posljedično, ekonomsko-monetarne procese neumitno obilježene ekstremno progresivnom, da ne kažemo agresivnom,  digitalizacijom. Živimo u svijetu gdje uvođenje digitalne monete postaje isključivo pitanje vremena, a ogoljenost osobnih podataka njegovih stanovnika odavno je neupitna i posve transparentna. Ujedno, domena kulture i umjetnosti, donedavno smatrana „autononom zonom“ ljudske kreativnosti , jednako je kontaminirana automatizacijom produkcije post-postmodernog diskursa Umjetne Inteligencije (A. I.) koju zabrinjavajuće lako posreduje iz algoritamskih „sinapsi“ i digitalne pohrane mrežnog nad-tijela „izvršnih“ strojeva. Ta zona se munjevitim protokolom clickbait-a svela na arhipelag rezervata onih koji se principijelno odbijaju koristiti zavodljivim spektrom gotovo beskonačnih mogućnosti koje nam vehementno podastire A.I./U.I. i tenzijom između otpora i iskušenja održavaju liniju razgraničenja. Prethodnih nekoliko rečenica ujedno predstavljaju sukus različitih pristupa dvoje autora navedenoj tematici. Na kraju ovog sažetog uvoda u tekstove koji slijede, istaknuo bih kako dijametralno oprečne pozicije s kojih Mihael Giba i Edward Paul Quist pristupaju problematiziranju suvremene digitalne ere, neumitno konvergiraju u tjeskobnim slutnjama u vezi s posljedicama njenog utjecaja na ljudsku civilizaciju, na sličnoj paraleli koja spaja Huxlyev „Vrli novi svijet“ i Zamyatinov „MI“ ili Orwellovu „1984“-tu.